Za većinu Amerikanaca, kupovina vlastitog doma je najveća životna investicija. Gubitak krova nad glavom za njih je vrlo emocionalno bolan i finansijski težak udarac. Nažalost, sada, u vrijeme velike ekonomske i financijske krize milijuni Amerikanaca gube krov nad glavom.

Da li će i oni, kao Russ Magadan, jedan od onih koji su ostali bez kuće, izgubiti bitku s bankarima od kojih su prije godinu, dvije, pet, šest ….. dobili kredit za kupovinu.

Russ Magadan se smjestio u iznajmljeni,dom. Tu je doselio prije tri mjeseca, nakon što je bio prisiljen napustiti kuću u kojoj  je živio šest godina:

"Nitko ne želi napustiti svoj dom, ali kada ste prisiljeni na takav korak…onda je to još teže."

On je jedan od milijuna Amerikanaca koji se pokušavaju emocionalno i finasijski oporaviti nakon gubitka doma. Prošle godine, nakon što su počele njegove finansijske poteskoće, očajnički je pokušavao pregovarati s bankom, ali u banci nisu prihvaćali nikakvu opciju,  osim gotovine I to odmah.

Gospodin Magadan nije uspio skupiti potrebnih 36.000 dolara, koliko je bio njegov kreditni zaostak,  i banka mu je oduzela kuću;

"Preklinjao sam ih da ponovno procijene nononastalu situacijui, da refinasiramo moj kredit uz povoljnije kreditne uvjete. Nisu htjeli čuti ni za što, samo su tražili gotov novac."

Nekoliko mjeseci poslije, znak "na  prodaju" pojavio se u dvorištu kuće u kojoj je živio. Banka, čiji predstavnici nisu htjeli komentirati slučaj gospodina Magadana, prodaje kuću za 350.000 dolara, samo onoliko koliko da pokrije svoju "štetu," što je mnogo manje od vrijednosti kuće.

"Mogli smo pregovarati, mogli smo naći za obje strane povoljne uvjete refinansiranja….  Nešto manja kamata od ranije ugovorene, ili duži rok otplate…. i onda bi iznos od 450.000 dolara koliko je koštala kuća pod tim drugačijim kreditnim uvjetima mogao otplaćivati. Ja bih sačuvao kuću,  a ni banka ne bi izgubila ništa."

Miles Rapaport, predstavnik organizacije  Demos,  kaže da bi trebalo namjenski odvojiti više milijardi dolara za pomoć onima koje su sadašnje ukupne ekonomske okolnosti i finansijske nevolje,  dovele u situaciju da gube krov nad glavom.

"Smatram da se treba pomoći tim ljudima dok im se financijska situacija  ne stabilizira, poboljša. Time će se  spriječiti i daljnje propadanje ekonomije."

Sada gospodin Magadan ima dva posla i tri sustanara. Po prvi put nakon 2005. godine njegov dug se ne gomila i on ima nešto novca na  računu.

"Jedina realnost je da radim, budem uporan, zarađujem i pokušam ponovno ispočetka. Znate, sva moja kreditna povijest je nestala, izbrisana je."

Gospodin Magadan smatra da će, sa porastom broja ljudi koji će se naci u situaciji sličnoj njegovoj,  i drugi morati učiniti određene žrtve.

"Mislim da ćemo se svi morati potruditi. Od obitelji koje rade naporno da bi uspjele platiti račune, do najviših dužnosnika u vladi, bankara i privatnog sektora. Svi moramo ići u istom smjeru."

Russ Magadan i mnogi drugi Amerikanci koji su uzgubili kuće ili stanove, moraju krenuti ponovo od  početka. Gospodinu Magadanu  ostaje nada da će opet jednoga dana posjedovati vlastiti krov nad glavom.