|
Za većinu Amerikanaca, kupovina vlastitog doma je najveća životna investicija.
Gubitak krova nad glavom za njih je vrlo emocionalno bolan i finansijski težak
udarac. Nažalost, sada, u vrijeme velike ekonomske i financijske krize milijuni
Amerikanaca gube krov nad glavom.
Da li će i oni, kao Russ Magadan, jedan od onih koji su
ostali bez kuće, izgubiti bitku s bankarima od kojih su prije godinu, dvije,
pet, šest ….. dobili kredit za kupovinu.
Russ Magadan se smjestio u iznajmljeni,dom. Tu je doselio
prije tri mjeseca, nakon što je bio prisiljen napustiti kuću u kojoj je živio
šest godina:
"Nitko ne želi napustiti svoj dom, ali kada ste prisiljeni
na takav korak…onda je to još teže."
On je jedan od milijuna Amerikanaca koji se pokušavaju
emocionalno i finasijski oporaviti nakon gubitka doma. Prošle godine, nakon što
su počele njegove finansijske poteskoće, očajnički je pokušavao pregovarati s
bankom, ali u banci nisu prihvaćali nikakvu opciju, osim gotovine I to odmah.
Gospodin Magadan nije uspio skupiti potrebnih 36.000 dolara, koliko je bio
njegov kreditni zaostak, i banka mu je oduzela kuću;
"Preklinjao sam ih da ponovno procijene nononastalu
situacijui, da refinasiramo moj kredit uz povoljnije kreditne uvjete. Nisu
htjeli čuti ni za što, samo su tražili gotov novac."
Nekoliko mjeseci poslije, znak "na prodaju" pojavio se u
dvorištu kuće u kojoj je živio. Banka, čiji predstavnici nisu htjeli komentirati
slučaj gospodina Magadana, prodaje kuću za 350.000 dolara, samo onoliko koliko
da pokrije svoju "štetu," što je mnogo manje od vrijednosti kuće.
"Mogli smo pregovarati, mogli smo naći za obje strane
povoljne uvjete refinansiranja…. Nešto manja kamata od ranije ugovorene, ili
duži rok otplate…. i onda bi iznos od 450.000 dolara koliko je koštala kuća pod
tim drugačijim kreditnim uvjetima mogao otplaćivati. Ja bih sačuvao kuću, a ni
banka ne bi izgubila ništa."
Miles Rapaport, predstavnik organizacije Demos, kaže da bi
trebalo namjenski odvojiti više milijardi dolara za pomoć onima koje su sadašnje
ukupne ekonomske okolnosti i finansijske nevolje, dovele u situaciju da gube
krov nad glavom.
"Smatram da se treba pomoći tim ljudima dok im se
financijska situacija ne stabilizira, poboljša. Time će se spriječiti i
daljnje propadanje ekonomije."
Sada gospodin Magadan ima dva posla i tri sustanara. Po prvi
put nakon 2005. godine njegov dug se ne gomila i on ima nešto novca na
računu.
"Jedina realnost je da radim, budem uporan, zarađujem i
pokušam ponovno ispočetka. Znate, sva moja kreditna povijest je nestala,
izbrisana je."
Gospodin Magadan smatra da će, sa porastom broja ljudi koji
će se naci u situaciji sličnoj njegovoj, i drugi morati učiniti određene
žrtve.
"Mislim da ćemo se svi morati potruditi. Od obitelji koje
rade naporno da bi uspjele platiti račune, do najviših dužnosnika u vladi,
bankara i privatnog sektora. Svi moramo ići u istom smjeru."
Russ Magadan i mnogi drugi Amerikanci koji su uzgubili kuće
ili stanove, moraju krenuti ponovo od početka. Gospodinu Magadanu ostaje nada
da će opet jednoga dana posjedovati vlastiti krov nad glavom.
|