User Rating: / 1
PoorBest 

POJAM I ISTORIJA DIJASPORE

ZNAČAJ BH. DIJASPORE NA PREDSTOJEĆIM IZBORIMA

U nekoliko zadnjih brojeva SabaHa pisali smo o mnogim aspektima dijaspore a posebno o značaju bosanskohercegovačke dijaspore na trenutnu političku i ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini. Sve ovo naše pisanje nije imalo samo za cilj da upozna naše čitaoce sa značajem dijaspore, nego je prije svega bilo usmjereno na svijest naših ljudi a pogotovo u onome dijelu gdje bi mi mogli najviše mogli pomoći-GLASANJEM.

Nastupajući Opšti izbori u Bosni i Hercegovini imaju možda presudan značaj za budućnost zemlje. U periodu od 2010. do 2014. godine, Bosna i Hercegovina bi trebala obezbijediti pristup Europskoj uniji i NATO-u. Namjerno smo ovdje rekli “pristup” jer vrlo dobro znamo da je postati član u ove dvije institucije dugotrajan i složen proces. Ovo će biti moguće jedino ako se sve strane tj. političke partije usaglase u ovome procesu. Zato je veoma bitno da pro-bosanskohercegovačke političke partije imaju što snažniju poziciju u budućim pregovorima. BH. dijaspora u ovome može itekako i veoma značajno pomoći. Naši ljudi u inostranstvu su još uvijek jedina opcija koja bi mogla značajno promijeniti odnos snaga u Bosni i Hercegovini. Ovo se posebno odnosi na naše ljude koji su izbjegli sa područja Republike Srpske. Obzirom da su stotine hiljada naših ljudi protjeranih sa područja opštine u sadašnjoj Republici Srpskoj, oni na ovim nastupajućim izborima imaju veliku šansu da svojim glasom pomognu i sebi i svojoj domovini. Mislim da ne treba ponavljati koliko je značajno da naši ljudi sa područja Banja Luke, Prijedora, Kotor Varoši, Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Odžaka, Bosankog Šamca, Bosanskog Broda, Doboja, Modriče, Brčkog, Bijeljine, Zvornika, Srebrenice, Bratunca, Milića, Han Pijeska, Rogatice, Žepe, Višegrada, Foče, Goražda i mnogih drugih opština glasaju na predstojećim Opštim izborima u Bosni i Hercegovini.

Ova područja su posebno značajna jer bi dobrom organizacijom naši ljudi u inostranstvu mogli značajno promijeniti odnos snaga u Parlamentu BiH. Kada bi samo jedna trećina naših ljudi u inostranstvu glasala za pro-bosnskohercegovačke partije, onda bi sasvim sigurno mogli imati drugačiji raspored snaga u Bosni i Hercegovini pa i u dijelu naše zemlje koji se zove Republika Srpska. Sve značajne odluke bi se lakše donosile i ne bi bilo mogućnosti blokiranja od strane onih političkih opcija koje pokušavaju razbiti Bosnu i Hercegovinu.

Obzirom da je i proces registracije za ovogodišnje izbore dosta jednostavan, onda ne vidimo niti jednog razloga zašto se naši ljudi ne bi registrovali i glasali na predstojećim izborima u BiH.

Želim još jednom ponoviti: Naši ljudi u inostranstvu koji se ne registruju i ne glasaju na predstojećim izborima u BiH, u određenom smislu daju svoj glas onima koji su počinili genocid u BiH i njihovim sljedbenicima koji žele uništiti Bosnu i Hercegovinu.

Mi smo u ovome feljtonu pisali o mnogim aspektima dijaspore. Za kraj ovoga dijela, želim čitaocima SabaHa prenijeti jedan veoma lijep članak koji sam pročitao još 2007. godine. Članak je napisao naš poznati i cijenjeni akademik i profesor dr. Muhamed Filipović. Članak nosi naslov “Fenomen dijaspore” i ja želim podijeliti dijelove ovoga članka sa vama.

FENOMEN DIJASPORE (Autor:dr Muhamed Filipović)

Ima jedna čudna i magična riječ koja se u ljetne dane ponajčešće čuje po našim bosanskim gradovima i selima, osobito onima iz kojih je tokom proteklog rata bilo obimnijeg emigriranja u inozemstvo.

Ta riječ, po svom značenju u našem narodu gotovo nepoznata jer je grčkog porijekla, a po zvučnosti neobična, već svojim zvukom izgleda fascinira mnoge naše ljude, osobito one koji cijele godine sjede besposleni, navidaju o svemu i svačemu po lokalnim kafanama, petkom se iskupljaju po obnovljenim džamijama i oko crkava i čekaju da se pojavi neko ili da se dogodi nešto, što bi ih probudilo iz letargije.

Tako prolazi vrijeme dok ne dođe ljeto i dok se ne čuje ta čarobna rije - dijaspora i ne pomole dijasporci u svojim velikim kolima i sa, za naše prilike, dosta novca u džepovima. U zadnjih nekoliko godina proputovao sam cijelu Bosnu i Hercegovinu. Snimao sam obimnu seriju o našoj lijepoj zemlji i bio od Duži u Travuniji i od Rudog na Limu, do Bosanske Rače na Savi i do rodnog mi kraja u Bosanskoj Krajini, na Sani i Uni, ali i u ženinoj postojbini u Zapadnoj Hercegovini. Tu sam prvi put čuo i osjetio posebno značenje riječi dijaspora.

Ljetno doba, za razliku od normalnih zemalja gdje je to doba intenzivnog rada, u našoj gotovo opustjeloj zemlji jer se gotovo sve njeno stanovništvo slilo u gradove, predstavlja period smanjene aktivnosti, čak i u odnosu na uobičajenu standardu aktivnost koja je kod nas bila uvijek mala zbog nedostatnog ekonomskog razvoja. U toj praznini svake vrste čuje se ta čarobna riječ koja znači nešto novo, nešto što mijenja ustaljeno stanje i ponašanje. Dolaze naši ljudi koji žive u izbjeglištvu, kako se to što se njima dogodilo prirodno zove, odnosno u emigraciji, ako su tamo etablirani, tj. zaposleni i ako su na trajan način riješili egzistencijalna pitanja. Ti ljudi su dijaspora.

Oni unose neku živost u ljetnu čamotinju naše provincije. Dolaze u automobilima, što većim i boljim (često i iznajmljenim za tu priliku), dovode familije i dolaze da pokažu kako su uspjeli u tom nekom dalekom svijetu u kojem sada, eto, zadovoljno i sretno žive. Prestali su kukati da im je tamo gore, jer eto izgaraju od čežnje i nostalgije za rodnim krajem. Uživaju u svojoj nadmoći nad nama koji ovdje životarimo.

Oni se nazivaju dijaspora i ta riječ, u kontekstu njihovog značenja i uloge u našim životima, odista nema više nikakve veze sa svojim prvobitnim značenjem, tj. oni nisu dio našeg naroda koji se iselio, planski i s ciljem da tamo gdje živi, gdje obitava, stvori uvjete života u kojima bi živio na sopstvenom tradicijom određen način u smislu kulture, tradicije i ukupnog načina života.

Oni ne stvaraju mjesto na kojem bi njihove kultura i tradicija nastavile da žive svoj originalni život, dakle u smislu onih ideala koji su ih eventualno vodili i bili sadržaj njihovog života na rodnom tlu. To nisu tadašnjim egejskim i mediteranskim svijetom rasijani Grci ili Jevreji koji su prognani iz Palestine i koji su tražili svoje mjesto pod suncem, ali su svagda i na svakom mjestu na kojem bi se skrasili u duši i srcima, tokom dvije hiljade godina, nosili ideju povratka Hramu i Jerusalimu. To nije, dakle, dijaspora u njenom originalnom značenju, nego jedna nova vrsta postojanja.

Naši ljudi koji su zapravo emigranti u drugim zemljama. Nije ovdje važno kako su i zbog čega su to postali, ko ih je u tu poziciju doveo, ko ih je prevario i obmanuo i ko je kakve račune i planove s njima imao, ali oni nisu u stvari nikakva dijaspora nego naši ljudi koji su emigrirali i sada žive u drugim zemljama po drugim a ne našim zakonima, u skladu sa tuđim tradicijama i navikama i postaju postepeno ali sigurno za nas stranci, naši ali stranci, ako ne oni sami, a ono zasigurno njihova djeca i pogotovo unuci.

Logika života je neminovna i nikakve velike i zvučne riječi i njihova nejasna značenja ne mogu skriti golu istinu, koja već sada izvire iz svih pora života, a to je da smo mi već i sada, za, evo, jedva dvanaest ili petnaest godina postali dva svijeta. Jedan svijet su oni koji u ljetno doba dođu da bi nam pokazali da su u tuem svijetu uspjeli, dok mi u svom svijetu, u svojoj zemlji i unutar svojih uvjeta života, eto, živimo tako da nam treba pomoć, a oni nam žele pomoći.

Tako naši dijasporci dođu, poneko oženi sina ili uda kćer, jer tamo negdje daleko djevojke neće da znaju za muževe roditelje, mnoge neće ni da rađaju, a da rade po kućama itd. nema ni govora, pa je za svaki slučaj bolje naći neku našu, dok se i ona ne ohavijesti i ne postane moderna u gledanju na žensko pitanje.

S druge strane, naše djevojke, koje žive u čamotinji neravnopravnosti i beznađa nezaposlenosti i svake druge bijede, jedva čekaju da se udaju u taj neki daleki i svakako ljepši, kako misle, svijet, pogotovo ako kandidat živi u atraktivnoj zemlji i ima veliki automobil. Sve drugo je puka priča, loša politika i obmana.

Najbolje što bi za sve nas ovdje mogli učiniti naši ljudi koji žive u emigraciji bi bilo da tamo gdje su odabrali da žive postanu uvaženi, ugledni i po mogućnosti dobro stojeći ljudi. To bi i za njih, ali i za nas bilo najbolje.

Za sve sugestije, pitanja ili prijedloge, molimo vas pošaljite e-mail na adresu: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it