User Rating: / 0
PoorBest 

Zgrada istorijskog značaja za Sjedinjene Američke Države, svjetski poznati univerzitet i bosanski professor: sve na jednom mjestu u Down Town-u u Saint Louisu

RAD, ZNANJE, ODRICANJE I STRPLJENJE

Vjerovatno će se naši čitaoci zapitati: kakve to veze imaju ove tri stvari i otkud baš u Saint Louisu? E, imaju itekako veze, a kakve - vidjeti ćete i sami kada pročitate ovaj prilog. U samom središtu Downtowna Saint Louisa, na raskršću Olive i 8. Ulice nalazi se zgrada Stare Poste (Old Post Office Building). Ova je zgrada stara preko 125 godina i predstavlja jednu od monumentalnih i istorijski veoma vrijednih građevina u Americi. Istovremeno ova zgrada je jedna od samo dvije građevine ovakvog arhitektonskog stila preostale u Americi a koje su građene poslije Civilnog rata u tkzv.” French Second Empire” stilu. Druga ovakva zgrada se nalazi u Washington D.C. i u njoj su smješteni uredi Americke Vlade i nalazi se pored same Bijele Kuće. Preostale zgrade koje su građene u ovom arhitektonskom stilu su bile u Bostonu, New Yorku, Philadelphia i Cincinnati. Sve su one srušene u periodu od 1936. do 1942. godine. Zgrada Stare Poste u Saint Louis-u je po mnogo čemu značajna za arhitekturu Sjedinjenih Država.

Ona se nalazi na 6. mjestu po istorijskoj važnosti u Americi i na sedmom mjestu po arhitektonskom značaju, od ukupno 2,200 zgrada koje su u posjedu Sjedinjenih Država. Gradnja ove monjumentalne građevine je počela davne 1873. godine a projektovana je od strane vrhunskih arhitekata toga vremena predvođenim slavnim Alfred B. Mullett-om. Bilo je to u ovo doba pravo “čudo tehnike’ i savršenstvo građevinskih dostignuća. Međutim u to doba su mnogi kritičari govorili da se zgrada nalazi veoma daleko ka Zapadu tj. daleko od središta zbivanja oko rijeke Mississippi. Ko bi rekao da će to sada biti jedna od zgrada koja je najbliža rijeci, vjerovatno niti najveći optimisti nisu mogli naslutiti da će se Saint Louis proširiti sve do St. Charlsa, nekih 40-tak kilometara zapadnije. Zgrada je imala dužinu od 71 metra, širinu od 55 metara i imala je tri sprata. Osim ova tri sprata, zgrada je posjedovala i dva sprata u podrumu te još jedan sprat u potkrovlju. Posebno je interesantno da su temelji ove zgrade široki 3 metra i da ni dan danas, 126 godina od početka njene gradnje nije zabilježena niti jedna pukotina u temelju! Ovo je posebno značajno zato što su radnici prilikom iskopavanja temelja naišli na “živi pijesak” ali su ga veoma dobrom građevinskom tehnikom sanirali tako da zgrade nije ni “mrdnula” za sve ove godine njenog postojanja. Dva nivoa ispod zemlje, tj. podrum ove zgrade, su opasana sa suhim kanalom dubokim 7.6 metara i širokim 2,5 metara.

Ovaj kanal oko cijele zgrade je sagrađen prije svega radi protivpozarne zaštite ali istovremeno služi za dopiranje svjetlosti u podrum i kao prirodni ventilacioni sistem. Naime, u ljetnim mjesecima bi radnici otvarali prozore u donjim dijelovima zgrade tako da bi vazduh cirkulisao ka gornjim spratovima i donosio heophodno osvježenje. Isto bi se događalo i zimi s tim što bi se sada topli vazduh kretao ka gornjim spratovima i tako ih zagrijavao. Ovaj kanal oko zgrade Stare Pošte je izgrađen po ugledu na zaštitne kanale oko srednjevjekovnih tvrdjava i zamkova koji su obično bili napunjeni vodom kako bi činili prepreku eventualnim napadacima. Sve u svemu, bila je ovo jedna od najskupljih zgrada u to doba i njena 10-to godišnja izgradnja je koštala oko 6 miliona dolara što je u tada bila ogromna svota novca. Zgrada Stare Pošte je prolazila kroz mnoge peripetije i probleme da bi od 1975 . godine bila napuštena. Bilo je čak i razmišljanja da se ona sruši i na njenom mjestu izgradi druga građevina. Međutim, razum je prevladao tako da je ova ljepotica Downtowna u Saint Louis-u preživjela i danas se u njoj nalazi jedan od najpoznatijih i najrasrostranjenijih univerziteta u svijetu. Riječ je o Webster University-u koji ima svoje sjedište u Saint Louis-u. Webster University obrazuje pripadnike svih generacija na 109 lokacija širom Sjedinjenih Američkih Država i u nekoliko zemalja svijeta. Webster University ima svoje kampove u Kini, Engleskoj, Tajlandu, Austriji, Švicarskoj, Holandiji a postoje i planovi o otvaranju kampa u Bosni i Hercegovini. Ukupan broj studenata koji redovno ili vanredno pohađaju ovaj univerzitet je preko 22,000 a oni dolaze iz 100 raznih nacija. Urednik Sabaha je imao priliku razgovarati sa magistrom Nicolle Rocsh, koja je direktor kampa u Downtownu i ona nam je u kratkom i srdačnom razgovoru objasnila da je Webster prisutan u Downtownu još od davne 1974. godine a da je posebno značajno to što se uselio u prostorije ove predivne istorijske zgrade 2006. godine. Webster University nudi puni servis na ovoj lokaciji tako da studenti mogu obaviti sve potrebne poslove oko upisa, konsultacija, predavanja i ispita na ovome mjestu.

Kroz našu priču o Websteru spomenusmo da ćemo ovu priču objaviti u Bosansko-Američkom listu SabaH, na što nam ljubazna domaćica odgovori sa osmijehom i oduševljeno reče da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca pohađa Webster University i da je prisutan sve veći broj i na ovoj lokaciji. Također nam reče da i jedan Bosanac radi kao profesor na Websteru i da su oni veoma sretni i zadovoljni njegovim radom. Mi smo već od prije znali da dr. Ibrahim Vajzović predaje na ovom univerzitetu ali nam je bilo posebno drago da čujemo lijepe riječi o njemu i njegovom radu od direktora ovoga kampa. Znali smo također da i njegovo predavanje počinje uskoro te odlučismo da ga posjetimo na njegovom radnom mjestu, da vidimo kako to Bosanac predaje na ovako poznatom univerzitetu. Na putu ka učionici gdje predaje dr. Ibrahim Vajzović sretosmo našeg dobrom poznanika i prijatelja Lewis Reed-a koji je inače predsjednik Skupštine grada Saint Louisa (President of the Board of Alderman). Gospodin Reed je veoma dobar prijatelj BH. zajednice u Saint Louis-u i veoma je čest gost na našim manifestacijama. U kratkom razgovoru s njim saznajemo da je i on student na Webster-u i da mu je veoma drago da dr. Ibrahim Vajzović predaje ovdje, a što je pravi putokaz za sve ljude u Americi da se teškim i upornim radom može sve postići, pa evo i kao imigrant postati profesor na ovako značajnom i poznatom univerzitetu. Nakon kratkog i ugodnog razgovora i fotografije profesora i studenta, upitismo se ka učionici gdje je nastavu držao dr. Ibrahim Vajzović. U veoma savremeno opremljenoj učionici zatekosmo studente magistarskog studija ili kako to oni ovdje zovu MBA programa i našeg Bosanca, profesora dr. Ibrahima Vajzovića. U toku je predavanje studentima iz oblasti rukovođenja u poslovanju ili na engleski rečeno “Leadership”. Razne dobi prisutnih studenata nas upućuju na stalnu konstataciju da za školovanje nije nikada kasno. Urednik Sabaha je često imao priliku čuti da naši ljudi ne mogu daleko dogurati u Americi i da ovdje nema perspektive za naše ljude. Mnogo sam puta raspravljao sa takvima i tvrdio im da se strpljivim radom ovdje može sve postići, ali samo radom a ne ispijanjem kahva i tračanjem drugih po kafićima i ljubomorom. Nije li to nama Bosancima i Hercegovcima odnekud utisnuto i nametnuto pa da nam smeta kada je naš čovjek uspješan i priznat? Šta je to kod nas što nas razlikuje od drugih, te umjesto ponosa i dike na naše uspješne ljude mi izražavamo sumnju i nevjericu i na svaki način pokušavamo omalovažiti uspjeh naših ljudi? Možda se iza svega krije želja za prikrivanjem vlastitog nerada i neuspjeha te se napadom na uspješne i vrijedne pokušava pokazati da uspjeh niie rezultat rada i odricanja već nečeg trećeg? Zato sam ja i napisao ovaj prilog i zato ja šaljem poruku našim mladim ljudima; budite strpljivi i vrijedni, učite i radite dobro, budite dobri građani ove zemlje i uspješni. Jednog dana će se i vaše ime nalaziti na poznatim univerzitetima širom svijeta, u najboljim bolnicama će raditi nasi doktori, naši će inžinjeri projektovati zgrade kao što je zgrada Stare Pošte u Downtownu. I ne samo to, time što ćete biti uspješni i vrijedni najviše ćete doprinijeti svojim roditeljima i svojoj majci domovini-Bosni i Hercegovini. Polahko se vraćam ka garaži i ka mom parkiranom mini-venu. Na početku je izgledao malo čudno, ali ipak Istorijska Zgrada-Svjetski Univerzitet i -bosanski profesor imaju nešto zajedničko. Trebalo je dugo, dugo vremena, znanja, odricanja i strpljenja da se dođe do svakog od ova tri.